Történelem, zene, vers, ünnep/Istorija, stih, muzika, praznik

Ezektől volt hangos a banja lukai Magyar Szó Egyesület székházának terme. Az 1848-as forradalomra és szabadságharcra emlékezett meg március 10-én az egyesület.

A Boszniában élő magyarok nem kevésbé magyarok, mint a világ többi magyarja. Ebből kifolyólag a banja lukai magyarok is megemlékeznek nemzetünk legjelentősebb eseményéről. Március 15-e a számunkra a nemzeti ünnepek karácsonya. Úgy, ahogy karácsonykor Jézus születését ünnepeljük, úgy ünnepeljük mi magyarok március 15-én a Magyar Nemzet megszületését. Az egyesület elnökei, Milivojević Irén és Tóth Bojnik László néhány kedves szóval köszöntötték az egybegyűlteket. Ezután történelmi áttekintővel emlékeztünk vissza az 1848-as márciusi eseményekre, a forradalom kitörésére. Ünnepünk kiváló alkalmat ad arra, hogy közösen elmélkedjünk a szabadság fogalmáról és a szabadságharc fontosságáról, annak kimeneteléről. A lényegretörő és részletes történelmi előadást dr. Dévavári Zoltán szabadkai történész tartotta meg.

 
 
 

Elmondta, hogy annak ellenére, hogy a szabadságharc és a forradalom végül sikertelen volt, pozitív irányba változtatta meg nem csak a magyar ember szabadság tudatát, hanem egész Európa szabadság fogalmára is gyökeresen hatott. Ennek köszönhetően pedig képes volt megváltoztatni Európa helyzetét a világban, egy természetes gazdasági, politikai, társadalmi és szellemi fellendülést kezdeményezve. A történelmi visszatekintő nem csak egy megemlékezés volt az egyesület tagjai számára, hanem egy hasznos ismertető is egyben, főként az új tagoknak, akik ezidáig szinte semmit nem hallottak az 1848-as szabadságharcról, Petőfi vagy Kossuth jelentős szerepéről.

A történelmi előadás után Petőfi Sándor Nemzeti dal című versét Bogosanović Júlia szavalta el, mely nagyon sokunkat őszintén meghatott. Ezt követően ösztöndíjasunk, Bezzeg Gyula, barátnője társaságában, hegedű és brácsa kísérettel muzsikálta el a Kossuth Lajos azt üzente című közismert népdalt. Mindannyian tapasztaltuk már, hogy a zene mennyire képes megemelni egy-egy esemény fényét – így történt ez nálunk is.

 

Az ünnepség hangulatát ezen felül az is fokozta, hogy az előző napon a nők nemzetközi napját ünnepelte a világ. Ennek jegyében az ünnepi megemlékezés végén az egyesület férfitagjai rózsaszállal köszöntötték az egybegyűlt vendégek női tagjait, majd az este egy spontán és jókedvű ünnepléssel folytatódott. Lehetőségünk volt magyarul társalogni, hiszen vannak, akiknek otthon nincs alkalmuk anyanyelvükön beszélni. Sőt, az egyesület tagjai közül néhányan csak most sajátítják el a nyelvet (Bezzeg Gyula a Petőfi Sándor Program ösztöndíjas nyelvtanfolyamának segítségével) – számukra pedig láthatóan izgalmas kihívás volt az est folyamán magyarul beszélgetni. Tánc és zene is megkoronázta az estét, így mindenki jókedvűen zárta az estét.

Od ovih je bila glasna prostorija banja lučkog udruženje madjara, Mađar So. 10. marta prisecali su se godisnjice revolucije i borbe za slobodu iz 1848. godine.

 

Mađari u Bosni i Hercegovini se nipočemu ne razlikuju od ostalih mađara ovog sveta. Stoga i mađari u banja luci, kao i svi mađari, prisećaju se na najznačajniji događaj ove nacije. 15. mart je božić nacionalnih praznika. Kao što za Božić slvaimo rađanje Isusa Hrista, tako mi mađari 15. marta slvaimo rađanje mađarske nacije. Predsednici udruženje Mađar So, Milivojević Irena i Bojnik Tot Laslo su na početku proslave ljubaznim rečima pozdravili prisutne, nakon čega je sledio istorijski osvrt na događaje 15. marta 1848. godine, tj. na početak revolucije i borbe za slobodu. Ovaj naš praznik je jedinstvena prilika da zajedno razmišljamo o pojmu slobode, o bitnosti borbe za slobodu i njegove posledice. Ovaj detaljni istorijski osvrt održao je subotički istoričar dr. Zoltan Devavari.

 

On je istakao, da naprotiv tome, što je naposletku revolucija i borba za slobodu bila neuspešna, ipak je u pozitivan pravac promenio svest o slobodi ne samo mađara, nego je bitno uticao i na shvatanje pojma slobode čitave Evrope. Zahvaljujući ovome, Evropa je dobila novo lice i status u svetu, i ovo je vodilo do ekonomskog, privrednog, društvenog i duhovnog razvitka ne samo mađara, nego i čitave Evrope, a time i celog sveta. Istorijski osvrt nije bio samo puko prisećanje nego i predavanje. Naročito je bila korisna novim članovima udruženja koji još nisu čuli ništa o istoriji mađara i o dotičnom mađarskom nacionalnom prazniku, o značaju Sandora Petefija i Lajosa Kosuta.

Posle istorijskog osvrta, članica udruženja Bogosanović Julija, odrecitovala je poznati stih Sandora Petefija koji nosi naslov Nemzeti dal (Nacionalna pesma), koja je mnoge nas dirnuo. Nakon toga ovogodišnji stipendista Đula Bezeg, zajedno sa svojom devojkom, na violini i violi su odsvirali čuvenu narodnu pesmu posvećenu Lajosu Kosutu. Svi smo već imali prilike da iskusimo koliko živa muzika ume da pojača sjaj jedne proslave–tako je to i sada bilo.

 
 
 

Na dobro raspoloženje je uticala i činjenica da je nekoliko dana pre ceo svet slavio međunarodni dan žana. U znaku toga, muški članovi udruženja su ružama čestitali sve prisutne ženske članove udruženja. Prisutni su imali prilike da se druže i na mađarskom jeziku, jer mnogi kod kuće nemaju prilike da koriste ovaj jezik. Šta više, neki od članova udruženja tek sad savladavaju mađarski jezik na kursu koji organizuje udruženje i gde časove drži stipendista Programa Sandor Petefi, pa su i oni imali prilike da progovore mađarski i to im je vidljivo bilo uzbudljivo iskustvo. Muzika i ples su krunisali veče, i tako su svi raspoloženo pošli svojim kućama.